Hodanje

Nebo je prošarano oblacima dok hodam od starog središta grada prema Rotundi da Boavista. Vidjela sam toliko fotografija te zgrade da očekujem kako će moje naviknuto oko izdaleka zapaziti veličanstvenu građevinu. U pozadini se dižu bezlični neboderi kao signali onoga što Koolhaas zove “prostorom smeća”: gradskog prostora koji je u posljednjih nekoliko godina ispunjen nearhitekturom. Dok se primičem Rotundi da Boavista, iznenađuje me visok stup na kojem golem lav svladava orla. Dok se trudim razaznati pojedinosti tog dojmljiva kipa, odjednom među drvećem primjećujem kosi bijeli betonski krov s uvučenom terasom koju pokrivaju velike crno-bijele pločice, a ispod je masivna staklena fasada. Stvoren je ugođaj. Nehotice me podsjeća na “Alicu u zemlji čudesa”, na palaču Kraljice Srca.